Tehnoandroid?

50 4 7
                                    


-Ovakvu anatomiju tela nikad do sada nisam video, nije ni robotska ni ljudska, kao da je vanzemaljska, - Nebojša pogleda Mirandu koja je ležala na stolu male prostorije svemirskog broda, dok ju je Nebojša ispitivao skenerom za analizu biljaka, - ti znaš kako izgleda anatomija mog tela, zar ne?

-Naravno da znam. I te kako dobro.

-Nisam mislio na to. Da li ljudi sa Solarisa imaju istu anatomiju kao i ja ili kao što ima Solaria?

-Naravno da imaju.

-E pa ti draga moja uopšte nemaš takvu anatomiju. Imaš veoma čudno raspoređene organe, čak ih ne mogu ni prepoznati. Iako je ovaj skener neprecizan za te stvari, on svakako ne laže ovo što pokazuje. Ono što je još interesantno, ne primećujem nikakve veštačke delove u tvom organizmu. Nema nikakvih ni žica ni baterija. Dakle ono što nazirem, ne deluje mi ni veštačko ni prirodno, a opet skladno i funkcionalno. Takođe organi nisu simetrični. Pre sam bio skoro siguran da ti je koža veštačka, jer se razlikovala od ove kakvu ja imam, ali sad više nisam siguran ni u to iako ima neku čudnu mrežastu strukturu. Šestougaonog je oblika i dosta podseća sa saće kod pčela na mojoj zemlji. - A-ha, evo.

-Å ta evo? - upita Miranda.

-Evo nešto što bi moglo biti materica. Ali uopšte ne liči na fotografije kakve sam dosad viđao. Evo iz nje vodi put na niže, šteta što mi je slab skener, evo i vaginalne šupljine i njen završetak. Baš čudno.

-Šta je sad čudno?

-Reći ću ti posle, pre toga me zanimaju neke stvari. Imaš li ti suze u očima?

-Imam. Znam da imam.

-Imaš li pljuvačke u ustima?

-Imam i to, a možeš i ti to proveriti i bez da pitaš, samo ako želiš.

-Sad si prava Miranda kakvu poznajem, nekako si u poslednje vreme izgubila taj duh. Ne znam zbog čega.

-Verovatno mi se nešto pobrkalo u glavi. Znači dopada ti se takva moja reakcija ili provokacija?

-Dopada mi se bez ikakve sumnje. Iako me zanima, nisam siguran da ću isprobavati ukus tvoje pljuvačke, ali ko zna možda i hoću.

-Nemaš pojma šta propuštaš, - Miradna mu iplazi jezik kao da mu se ruga.

-Ti si baš čudna. Da li tebe zanima tvoje poreklo?

-Darvinovo - Poreklo vrsta? Čitala sam tu knjigu. Nisam baš oduševljena tim majmunskim teorijama iako u nekim stvarima ima istine. A što se mene tiče, s jedne strane me zanima moje poreklo, a sa druge ne. Bojim se da ću saznati nešto što mi se neće dopasti, pa mi je bolje da ne znam. Ovako mi je sasvim dobro. Ti me gledaj i analiziraj koliko god želiš.

-Da li ti nešto jedeš ili piješ?

-Nemam pojma.

-Kako nemaš pojma? Pa jesi li nekad jela ili pila?

-Toga se ne sećam. Nikad takvu potrebu nisam imala, pa sam smatrala da to onda i ne radim. Svi su govorili kako sam ja android, pa sam i ja prihvatila takvu sliku. Nisam imala potrebu da u to sumnjam. Na šta ciljaš? Kad su ti emocije u pitanju to ti skoro uvek mogu pogoditi, ali kad je reč o naučnim stvarima to mi je dosta teže.

-Hvala bogu da sam i ja u nečemu bolji od tebe.

-To je zato što te ja puštam, da se ne osetiš inferiornim. Ja želim pored sebe imati pametnog muškarca.

-Na taj način, puštanjem, ga sigurno nećeš napraviti.

-Ništa se ti ne sekiraj, znam ja šta radim. Bićeš ti kao bombon.

SolariaDove le storie prendono vita. Scoprilo ora