Iret se nije dugo zadržala s njima pa je otiÅ¡la svojim poslom. Trebalo joj je malo vremena da posloži sve kockice. Znala je dobro i Renesmee i Lea. Ovako neÅ¡to stvarno nije mogla da oÄekuje. A sve se desilo tako brzo? ZakljuÄila je da ona protiv toga nema niÅ¡ta. Možda ona tako ne bi mogla da ima svog muža. Ali je takoÄ‘e znala da Leo nije Renesmin muž, već samo otac njenog deteta, bez obzira koliko se meÄ‘usobno voleli.
Ono Å¡to je bilo viÅ¡e nego oÄigledno je bio Renesmin i viÅ¡e nego srećan izgled. Ona je prosto zraÄila srećom kao da je neka klinka koja se do uÅ¡iju zaljubila u svog momka. A Renesme nikako nije bila klinka, već ozbiljan lekar koji ima svoju ambulantu u kojoj i Iret po potrebi pomaže. TakoÄ‘e svi su Renesmee posmatrali kao mamu svih stanovnika Frizuma. Bilo je jasno da ju je NebojÅ¡a gledao malo drugaÄije.
TakoÄ‘e i njegov odnos prema Gilliju nikako nije mogao biti lažan. Kad bi se NebojÅ¡a nagnuo nad Gilijevo lice kao da je ceo svet nestao a postojali samo njih dvojica. Iret je volela Renesmee i nimalo na nju nije bila ljuomorna, ali nije htela da se previÅ¡e zamara kako će se u svemu ovome snaći Renesmee. Nije sumnjala da hoće. Uvek se snalazila, Äak je i svoj poroÄ‘aj kontrolisala bez obzira koliko ju je bolelo.
Ni sluÄajno nije htela da raÄ‘a pod lekovima za smanjivanje bolova, već je sve hrabro podnosila. Zato tako hrabru ženu i jeste i nije bilo neobiÄno videti tako srećnu. Lako će se snaći Renesmee iz bilo kakve situacije a Å¡ta ona, Iret, da radi? Niti ima momka niti ima dete, a to bi baÅ¡ volela kad je videla kako ono može biti voljeno i od onoga ko mu nije otac. Ni za momka ni za dete nije videla nikakvu Å¡ansu ni u daljoj budućnosti. To ju je priliÄno oneraspoložavalo.
Renesme se u NebojÅ¡inoj laboratoriji bavila Gilijem. Oboje su bili na kauÄu, nakon Å¡to joj je NebojÅ¡a predao dete. Ustala je otiÅ¡la do umivaonika i oprala grudi, vratila se na kauÄ prihvatila Gillija i poÄela da ga doji. NebojÅ¡a ju je gledao kao zanesen.
-Već sam ga ranije presvukla. Morao je da trpi gladan dok ne dođemo ovde, jer ovde ima puno bolji apetit kad ga ti gledaš.
-Vas dvoje ćete me potpuno izludeti, nemate pojma šta mi radite.
-Mislim da znamo i zato te oboje volimo.
-A tek koliko ja vas?
-I to znamo i osećamo.
Renesme je zavÅ¡ila sa hranjenjem, malo je ljuljala Gilija u naruÄju, pa je on ubrzo zaspao. Spustila ga je na kauÄ, ustala i nije gde imala da zavrÅ¡i nego u NebojÅ¡ino naruÄje koji ju je strpljivo Äekao da zavrÅ¡i sa detetom.
PoÄeo je da je strasno ljubi: - nedostajala si mi, kao da se nismo godinama videli.
-I nismo se godinama videli. A od onog kad smo se poslednji put videli prošlo je jedva tri sata.
-UÄinilo mi se kao veÄnost.
-Nemoj da preteruješ jer ćeš sebi napraviti problem. I ti si meni nedostajao. Naravno da sam sve vreme mislila na tebe. Ali ja imam i dete, morala sam da mislim i na njega.
-Ako misliš da sam ljubomoran na njega onda se opasno varaš. Niko srećniji od mene što on spava tu pored nas.
-Nije reÄ o tome. Ne smeÅ¡ na nas toliko da misliÅ¡, moraÅ¡ da brineÅ¡ o svojoj budućnosti.
-Nemoj da mi paraš srce, nemoj da mi zabranjuješ da mislim na vas.
-Ne zabranjujem, samo kažem da moraš misliti na nešto drugo. Mi ne možemo biti tvoja budućnost.
-Možda ne, ali možete i jeste moja sreća. Kaži mi, kako ću ja bez vas.
-Ne znam ni sama, ti misliÅ¡ da će nama biti lako? - Renesme se nasloni na njegove grudi pa poÄne da plaÄe.
