10 dana kasnije -1. deo

65 8 3
                                        

-Kako napreduju radovi?

-Što se tiče kampa on je gotov. Tehnička ekipa je još tamo. Tamo je i Teyla, ona radi na proveri sigurnosti koju smo pripremili za sportsko psihološka takmičenja. Ripley je do sada radio na kontroli svesti opasnih i divljih životinja. Danas ide da to na licu mesta još jednom proveri. Planirali smo da učesnike upoznamo sa potpuno prirodnim divljim životinjama. To ćemo da uradimo sledećih dana kad svi dođemo u kamp. Oni moraju da osete pravu prirodu. Kasniji susreti sa takvim životinjama neće biti opasni, ali oni neće to znati, a sve to da bi se mogli suočiti sa sopstvenim strahovima.

Danas idem u internat da ih psihološki pripremim na ono što ih čeka. To će im biti velika iskušenja na fizičkom, ali i na psihološkom planu. Nije cilj dostizanje bilo kakvih rekorda u odnosu na druge, nego u odnosu na sebe, da svaki sledeći put pokušamo dati sve više od sebe. Posebno težište biće mi i rad na podizanju kolektivne svesti, suočiću ih sa značenjem izreke - svi za jednoga, jedan za sve. Naravno to ne mora previše bukvalno da se shvati.

Recimo, podeliću ih u grupe koje će se međusobno takmičiti, s tim da će se sastav neke grupe povremeno menjati. U takmičenju će oni morati dati sve od sebe da bi pobedili, ali ne u smislu koliko imaju snage ili brzine, jer će im to biti potpuno nevažno ako ne ispune jedan najvažniji uslov.

-Nije snaga, nije brzina, baš me zanima šta si smislila?

-Imam dosta ideja kojima ću ih izluditi. Recimo ako dve grupe trče, pobediće i biće stimulisana ona koja prva stigne. Ali tu ima caka. Neće se računati onaj prvi u grupi nego onaj poslednji. Neka onog poslednjeg nose, neka ga guraju, neka rade što hoće, ali taj poslednji je najvažniji.

-Zanimljiva ti je koncepcija. Navodiš ih da odstupe od klišeiziranog razmišljanja?

-Tačno, ali ne samo to. Moj je cilj da ih navedem da shvate da jedino kao celina nešto vrede, a oni najjači među njima tome se moraju prilagoditi i žrtvovati za svoju ekipu. Takođe planiram da se takmiče momci protiv devojaka. Zamisli ovu sliku. Imaš deblo i na deblu s jedne strane momak a sa druge devojka. Sa gumenim štapovima treba jedan drugog da obore u blatnjavu vodu.

Da bi borba bila ravnopravna smislili smo specijalne tegove koji se stavljaju muškarcima na ramena da postanu nestabilni, a devojkama na dnu nogu da budu stabilnije, pa da onda ko je spretniji pobedi. Videćemo kakvi će biti rezultati, a deblo smo već proveravali i to bez tegova. Teyla je svaki put obarala Lea. To ne čudi jer je ona uvežbana. Ripley i ja smo prošli nerešeno.

Jednom sam ja njega uspela da bacim, a jednom on mene. Da si me samo video kako sam izgledala onako prekrivena blatom. Sama bih se sebe uplašila. Videćeš Deda, moji momci i devojke će postati osobe kojima će svi zavideti. Kombinacija tih takmičenja sa raznim situacijama preživljavanja će od njih napraviti hrabre i samouverene ljude, koji će prvenstveno poštovati sebe i svoje bližnje i biti poštovani od drugih.

Veliki broj ideja koje ću ovde primenjivati nisam smislila sama, već sam ih pročitala u knjigama i prilagodila situaciji. Jači neprijatelj je navikao da slabiji ispred njega beži, ali se dešava da taj slabi skupi hrabrost i napadne jakoga i često puta ga i pobedi. Da bi neko dobio hrabrost to mora da nauči i uvežba, nebitno da li je momak ili devojka. Ono što sam shvatila jeste da se hrabrost ne postiže u tolikoj meri kroz fizičke aktivnosti, fizička takmičenja ili u ratnim sukobima.

U tim situacijama se hrabrost ispoljava, odnosno, ako je čovek ima u sebi on će je i pokazati. Ako je nema to će onda biti kukavičluk i u kriznoj situaciji on će samo biti veći. Da bi čovek postao hrabar, mora biti motivisan, mora da zna šta želi, šta je njemu vredno, za šta se treba boriti. Gledala sam ponašanje nekih životinja u divljini, koje se prilično razlikuje od onih koje su odrastale uz čoveka i od njega bile razmažene.

SolariaOpowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz