Dragi prijatelji,
Dolazeći ovamo, a možda i neki dan ranije, planirala sam ovaj naš susret i razmišljala o čemu da vam govorim. Meni nije problem da pričam, ali u ovom slučaju sam smatrala da to bude stimulativno, ali s druge strane bez lažnih nada i bajkovitih priča. Možda ja za svoje godine, ili ako više volite u odnosu na moje iskustvo koje je priznajem, malo, neke stvari ipak gledam preozbiljno, ali verujte, nikako na njih ne gledam pesimistično. Priznajem da je takva dva stava teško držati zajedno. Sigurno vam je poznato, da moj plan kako sam zamislila rešavanje problema statusa mladih androida, nisam uspela da ostvarim. Svi znate kakva je bila odluka Saveta.
Iz nje se čak vidi da su nakon mog pokušaja oni postali još odlučniji u svom naumu. Tu mislim na dalje razmnožavanje androida u dosadašnjim uslovima, oduzimanjem prava njihovoj budućoj deci i naravno zabrana daljeg kloniranja ljudi u androide. O proizvodnji tehnoandroida nemam pozitivan stav, jer mi se čini da će to doprineti degeneraciji ljudi. Verovatno ste i vi nekad pomislili kako bi bilo dobro kad bi neko umesto vas učio, a za to vreme da se vi na nekom lepom mestu zabavljate. Nisam ni ja bila drugačija, ali sam zato u učenju tražila ono što volim, pa sam uz to prihvatala i ono manje zanimljivo. Da nisam bila posvećena učenju, ne bih sada bila ovde pred vama.
Dakle, mi moramo da se postavimo u odnosu na ovu novu situaciju i da se njoj prilagodimo. Odmah da vam kažem to neće ni malo biti lako, čekaju nas baš velika iskušenja. I ona će biti ozbiljna.
Razmišljajući o varijanti da je Savet doneo neku umereniju odluku, zaključila sam da nas to ne bi mnogo usrećilo. To bi bilo isto kao da vas neko pola voli a pola mrzi. To nimalo ne bi bilo utešno i uvek bi izazivalo probleme. Pre nego što nastavim dalje sa izlaganjem, da odmah odgovorim na vaše nepostavljeno pitanje. Ja ću biti uz vas, ne samo da vam dajem podršku, već ću biti sa vama pa ćemo zajednički rešavati sve probleme koji se pred nas pojave.
Sigurna sam da ću u tome imati podršku još nekih ljudi. Da li će se ta podrška vremenom povećavati, ne mogu da kažem, ali me ne bi začudilo pod uslovom da mi sami sebi dokažemo da vredimo i da verujemo u naš uspeh. To će onda biti i moja i vaša, a to znači i ukupno naša pobeda.
Davni, skoro zaboravljeni filozofi u mojoj zemlji su govorili da ne treba trošiti snagu na slabljenje protivnika, jer time slabimo i sebe. Već da radimo na sopstevnom jačanju čime protivnik automatski postaje slabiji. Ono što je važno jeste da na stanovnike Solarisa nikad ne gledamo kao na neprijatelje, već da iz njihovog primera gledamo kako da izbegnemo njihove greške i da mi u odnosu na sebe postanemo bolji ljudi.
Nama njihova propast ne koristi ni u kakvom slučaju. Svaku pomoć koju nam mogu dati, to ćemo primiti sa zahvalnošću, to ćemo pamtiti i ako im nekad zatreba, mi ćemo im vratiti. Ne mogu vam potvrditi, ali imam neki nagoveštaj, da bi nam mogla doći i pomoć sa drugih planeta. Trenutnu politiku čistunstva na Solarisu mi svakako nećemo slediti.
Naši naučnici, iako nisu završili, pročešljali su dobar deo galaksije u potrazi za planetom koja bi nam odgovarala i koju bi mogli naseliti. Odmah da kažem da tu ima dosta problema. Govorim o nenastanjenim planetama. Nisu sve planete ni gostoljubive ni darežljive pa da mi samo beremo plodove i jedemo. Moja vizija je da je najvažnije u celom svemiru - život, i da je naša misija da mu omogućavamo da se širi i da raste.
Postoje mnoge planete koje se tek rađaju a neke već odavno umiru. U ljudskim genima je da darežljivu planetu i život na njoj uništavaju. Naš zadatak će biti da od negostoljubive planete napravimo dobrog domaćina na kojoj će biti kvalitetan život. Ispitivanja naših sondi, bezpilotnih letilica i teleskopa, pokazala su da za nas ne postoji idealna planeta koja već nije nastanjena, što je sasvim očekivano.
