-Dobro jutro, - rekla je Dora Melini kad su se ujutro sreli u kupatilu.
-Dobro jutro, - odgovorila je Melina. Na sebi je imala pantalone a gore brus koji i onako nije imao šta da pokriva pa je tamo bio samo zbog izgleda.
-Kako si spavala?
-Na moje iznenađenje odlično.
-Ventor je ipak muškarac?
-Znam ja to dobro. Najteže mi je bilo sinoć kad sam trebala da legnem u vreću. Kao što znaš promenila sam stav i odlučila da ipak spavam s njim ili pored njega. Nisam znala da li da legnem onako obučena ili ipak da se skinem u donji veš jer nisam ponela ni spavaćicu ni pidžamu, a da idem po nju to nije dolazilo u obzir. Ipak sam se skinula pa tako legla. Bilo mi je prilično neprijatno pa sam ga zamolila da me zagrli, da se ne osećam golom pored njega. On je to i uradio pa sam se ja našla obuhvaćena njegovim snažnim rukama.
Ispočetka sam se osećala zarobljenom ali sam se postepeno osetila sve zaštićenijom. Ventora se nisam bojala, on me je štitio od nekih spoljnih opasnosti. Tokom noći smo promenili položaj pa sam ja njega zagrlila, naravno da sam osetila da je muškarac kad smo bili toliko zalepljeni. To mi ni malo nije smetalo, ali mi je bilo neobičnije što su nam se lica pa čak i nosevi dodirivali.
-Da li te je poljubio?
-Mogao je sto puta samo da je hteo, ja se ne bih bunila. Samo da je malo isturio usne došlo bi do popljupca, jer su nam bile udaljene dva milimetra. Zašto me to pitaš?
-Imam ozbiljan razlog, o kojem razmišljam. Ti jesi mlada ali nisi baš takva klinka. Ja sam od tebe starija samo godinu dana, a svi me ovde tretiraju kao mamu. Zašto? Zato što sam se ja tako postavila. Možda ti nisi fizički još potpuno zrela ali mene više brine tvoje psihičko stanje. Nikako nije dobro da budeš neodlučna. Pre nego što nastavim, odgovori mi na jedno pitanje. Da li bi ti htela ponovo da spavaš s njim?
-Baš bih volela, ali shvatam tvoje pitanje. Ti misliš da se među nama nešto može desiti.
-Nisi u pravu. Uopšte o tome ne brinem niti mi pada na pamet da ti ja to branim, ali mi se čini da razumem tvoju situaciju malo dublje od tebe.
-Kakvu situaciju?
Ti bi htela da ti se nešto lepo desi dok držiš zatvorene oči i ni o čemu ne razmišljaš. Mnoge tako rade i to uglavnom ne završi dobro. Izvini na izrazu ali je lako raširiti noge. A zbog toga veoma brinem.
-Ne moraš ti brinuti o meni, snaći ću se ja.
-Nisam ja rekla da brinem o tebi.
-Nego o kome?
-Brinem o Ventoru. On je naizgled prgava i agresivna osoba samo zato što pokušava da skarije svoju nežnu stranu. Ne želi da mu se zbog toga smeju. Ja tebe vidim kao opasnost koja mu može slomiti srce, a ja to ne smem dozvoliti. Njega i ostale momke ja neobično volim i ne želim ni jednoga da menjam, a njihove devojke ako mi se ne dopadaju mogu zameniti sa lakoćom.
Moira poznaje Ventora jako dobro kad je tebe birala da mu budeš sestra. Sigurna sam da je uzela u opciju i da mu budeš devojka, zato što je mislila da bi mu ti odgovarala. Ako ne odmah a onda u nekoj budućnosti. Kad je nešto vredno isplati se na to čekati.
-Da li misliš da ja njemu mogu biti vredna?
-To opet ovisi o tebi. Videla sam ga kako te gleda.
-Stvarno?
-Pa da. Ali kao što rekoh to nije dovoljno. Ako nećeš da budeš devojčica budi onda prava devojka. Budi odgovorna, brini o njemu, neka ti on bude važniji nego što si sebi, to će on osetiti. Nemoj držati monologe, interesuj se za ono što on ima u glavi, šta ga muči, čime se ponosi, budi mu podrška. Budi dobra i prema njegovim drugarima jer se svi oni međusobno vole bez obzira što izgleda kao da stalno međusobno ratuju. Nemoj biti neodgovorna.
