Stvarno je htela da se sve što pre desi, ne samo zbog samog dešavanja nego da joj to bude potvrda da je kod njih sve kao što je bilo. Više stvarno nije razmišljala o svojoj nevinosti, to je i onako oduvek pripadalo Nebojši, ali je bila zanimljiva njegova primedba o njegovom odnosu prema njoj ako je pritom bude bolelo. Znači on o tome brine? I zašto je rekao da će ga prekinuti na pola? Na šta je pritom mislio? Da nije na moguće začeće? On i o tome razmišlja?
Tačno je da o tome nikada nisu razgovarali, sad je uviđala da su trebali, bez obzira što za to nije bilo vremena. Nikad ni o deci nisu pričali. A kako da pričaju kad su mislili da za sve ima vremena u nekoj budućnosti. Bolelo ju je kad joj je rekao da ne zna šta je ljubav, sad je počela da shvata na šta je mislio. Pa on nju stvarno voli i nije samo mislio na ljubljenje i maženje, a ona ga je baš u tome požurivala. Neki drugi muškarac ne bi mnogo oklevao što se tiče te fizičke strane, ali njen Nebojša nije takav.
On razmišlja o njoj na takav način na koji nikad nije ni pomislila. On je poštuje i voli kao ličnost, spomenuo je čak i njihovo zajedništo u dalekoj budućnosti. Znači on nju više ne gleda kao svoju devojku već kao svoju buduću ženu? Ne može reći da joj je to strano, ali se iznenadila kad se suočila sa tom konkretnom slikom. Gospođa Solaria Raspopović sa malim Raspopovićima?
Baš ju je zanimalo kakva će joj biti deca? Solaria je iz sveta jave zaplovila na krilima mašte u svet snova. Prethodnih nekoliko noći skoro da nije ni spavala razmišljajući o susretu a poslednje noći ni trenutka. Kad joj se nervoza smanjila ležeći na Nebojši umor ju je uhvatio a mekšeg i udobnijeg kreveta od Nebojšinih grudiju nije mogla poželeti. Počeo ju je hvatati osećaj beztelesnosti, kao da polako nestaje u svetu realnosti.
-Hej, malena? - Nežnim glasom joj se obratio Nebojša, ali odgovor nije dobio. Osetio je kako se Solaria na njemu potpuno opustila ravnomerno dišući. - Zaspala je? Šta ja sada da radim? - pomislio je Nebojša, - pustiću je malo neka spava. Ko zna, možda je poslednjih dana bila uzbuđena i nervozna, pa zbog toga nije mogla spavati, možda nije nikako. Poljubio ju je u kosu pa je i on zatvorio oči razmišljajući o svojoj voljenoj dok i njega nije pozvao Hipnos, bog sna, da mu se pridruži na svom putovanju.
Niko nije mogao znati koliko je prošlo vremena kad je ponovo otvorio oči. Solaria je spavala pored njega sa glavom na njegovom ramenu. Gledao je to divno, ali sada ipak zrelije lice, kao one zime kad su spavali zajedno u krevetu. I tada je bila pripijena uz njega u njegovom zagrljaju. Sada je na sebi imala samo brus a tada je bila u nekoliko slojeva tople odeće i još su bili pokriveni jorganom pa je bilo prevruće.
Jedno je sedeti u hladnoj sobi a sasvim drugo spavati pored nekoga dobro obučen i dobro pokriven. Ni sada nije bilo ništa hladnije iako su bili skoro goli jer ih je sa plafona grejalo jako veštačko sunce. Tada dok su onako pripijeni spavali nosevi su im se dodirivali. Razmišljao je da li da ljubi Solariu dok je u snu, kad su joj usne bile tako blizu njegovih. Samo što se nisu dodirivale, da se to desi nije im trebalo više od milimetra.
Zbog čega nije? Zato što nije mislio da je to toliko važno. Solaria je bila u njegovim rukama, spavala, duboko disala, sigurno je i njoj bilo lepo s njim. A zaspala je iz dva sasvim jednostavna razloga. Od osećja hladnoće pored Nebojše je počela osećati opuštajuću toplinu, a drugi razlog je bio njegov jednoličan glas o biljkama koje nju uopše nisu zanimale. Bolji recept za spavanje nije mogao da se smisli.
Setio se njenog pogleda kad je otvorila oči. Radosno su joj zasijale kad je videla njega kako je gleda iz takve blizine. Dok je spavala potpuno nesvesno mu se uguravala i pripijala da mu bude što bliža, grleći ga i gurajući svoju nogu među njegove. Naravno, niko mu nije branio da zavlači ruke ispod njene odeće da dođe do njene gole kože. To je mogao bez ikakvih problema, toga se nije bojao, daleko od toga, ali mu je glavna misao bila da i ona isto to poželi, ali ne samo u fizičkom smislu, a za to ona još nije bila spremna.
