Tvoja ljubav je gorka (Završena)

3. dio

Dok su se u meni miješali osijećaji straha sa osijećajima nemoći uzela sam telefon da nazovem osobu kod koje sam vidjela jedino riješenje. Moj dečko. Pronašla sam njegov broj u imeniku i pozvala ga. Prvi put se nije javio.
A: Meni ce pava, keka
D: Ljubavi, izdrži još malo, ići ćemo brzo.
Nazvati ću ga ponovo, možda nije vidio da sam ga zvala, rekla bih čuo, ali kod njega su tonovi isključeni, 0-24h. Koliko god da sam pokušavala ostati smirena, strah je prevladao, šta ako se ne javi? Šta ako ne mognem naći prenoćište za svoju sestru? Zamislila sam se i u tom trenutku mi je zavibrirao telefon, odmah sam pogledala i zvao me je.
D: Ej, Igore.
I: Hej, mala
D: Možeš li doći pred zgradu po mene i Anđelu?
I: Kada?
D: Sada.
I: Šta? Sada? Pa gdje ste vi?
D: Pričati ću ti. Požuri, molim te.
I: Stižem.
Pii, pii, pii. Poziv prekinut. Osmijehnula sam se na trenutak, znajući da sam nam našla smiještaj bar za večeras, a sutra ćemo vidjeti šta ćemo. Igor živi sam u svom stanu tako da možemo biti kod njega bez problema. Anđela mi je zaspala u rukama pa je još teža jer se opustila, ali njena malena glavica spuštena na moje rame mi je davala snagu za dalje. Jaka svijetla su osvijetlila put ispred mene i auto se parkirao kroz par sekundi tik do nas.
I: Smjesti je polako nazad, da je ne probudiš.
Rekao je nakon što mi je otvorio zadnja vrata. Potrudila sam se da je ne razbudim jer znam kakva će biti kada prekine spavanje. Zagrlila sam Igora najjače što sam mogla, a on je uzvratio istom mijerom, a potom nas odvezao u njegov stan. On ju je unio u stan jer je smatra da je njemu lakše.
I: Ššš.
Gledam dečka kojeg volim kako pokušava ne probuditi djevojči koju volim najviše u životu, tako je nježan i pažljiv, ko bi rekao da mu je život ovakav.
I: Polako izađi, ne lupaj vratima.
Tiho je izgovorio nakon što sam pokrila Anđelu. Klimnula sam glavom i uradila što je rekao, odmah za mnom je i on izašao, a potom me ponovo zagrlio samo onako kako on umije.
D: Hvala ti što si došao.
I: Znaš da ću uvijek doći. Mogu li znati šta se dogodilo?
D: Igore, uobičajene stvari.
I: Nisu uobičajene, za ovoliko vremena koliko smo zajedno nikada vas nije istijerao.
D: Smiri se, Igore.
I: Ja više ne mogu da budem miran i da samo šutim i gledam kako se on ponaša prema vama.
Ustao je sa ugaone i ljutito krenuo prema vratima.