Tvoja ljubav je gorka (Završena)

137. dio

● DOROTEA POV ●
Sjedila sam pored njega, a on je čuvao moju euku dok me je posmatrao što je izazivalo nelagodu u tijelu. Da je bar Matija sada pored mene i da me čuva, da ga grlim, da uživam u njegovom prisustvu. Iz razmišljanja me prekida Igorovo kašlje te se vratim u realnost i pogledam u njega. Nisam znala šta će mi reći, ali sam osijećala veliku količinu straha.
I: Vrijeme je da odemo doktoru.
Osmijehne se blago pa pogleda u moj stomak, a ja svoju ruku izvučem iz njegove te otpuhnem. Znam da je vrijeme da idem ginekologu i da moram redovno ići, ali ne želim da Igor ide sa mnom. Ne želim da moj prvi odlazak na pregled bude s njim, ne želim nijednom da ide sa mnom.
D: Mogu li ići sama?
Tiho ga pitam s nadom da neće početi histerisati i ispoljava bijes lupanjem i galamom. Na moje iznenađenje nije se čak ni pobunio samo je blago klimnuo glavom.
I: Ići ćeš s jednom djevojkom.Pogledala sam u njega vidno šokirana, a zatim sam osijetila njegove prste kako prelaze preko mojih usana i smješka se.
I: Zatvori usta, ljubavi.
Tek sam tad postala svjesna da sam od šoka razdvojila usne i tako ga gledala. Njegova riječ kojom me je nazvao je izazvala blago gađenje pa sam je pokušala ignorisati. Željela sam da saznam koja je to djevojka pa počeh s ispitivanjem.
D: A ko je ta djevojka?
I: Upoznati ćeš se sutra sa njom pa će ti ona odgovoriti na sva pitanja koja te budu zanimala.
Otpuhnem iznervirano, znajući da neću od njega saznati ništa u vezi spomenute djevojke pa odlučim ustati, ali tada me zaustavi njegova ruka, držeći moju.
● MATIJA POV ●
Čim je ušao u dnevnu, počeo je nervozno hodati gore - dole po sobi. Prišao sam mu i stavio ruku na njegovo rame, tražeći odgovor od njega.
M: Šta je s tobom?
P: Ovaj lik je meni sumnjiv. Ja moram saznati kakvu on priču krije u sebi.
Izgovori u ljutnji te se odmakne od mene i uzme bocu pive sa stola i popije pa se okrene meni.
P: Mogli smo izaći malo da se opustimo?
Njegova ideja mi se učinila najprimamljivijom sada pa sam se odmah složio s njim. Trebao nam je odmor, a pogotovo nam je trebalo da razbistrimo misli kako bi mogli racionalno razmišljati i što prije da dođem do nje. Do nje o kojoj ne prestajem misliti ni u jednom trenutku, do nje koju bih volio vidjeti više nego išta trenutno.