Tvoja ljubav je gorka (Završena)

89. dio

M: Izabrala si da budeš s njim i da me više nema u tvom životu.
Čitavo tijelo mi se naježilo dok je srce lupalo prejako, a oči su bile pune suze dok je grlo bilo suho.
M: Ispuniti ću ti to, malena.
Poljubio me je u čelo.
M: Čuvaj mi se.
Nisam se mogla odvojiti od njega. Grlila sam ga sve jače što je više govorio ono što sam tražila.
D: Čuvaj se i ti.
Otrčala sam od njega, plačući. Nisam mogla izdržati onolike bolove. Duša mi se raspala. Nisam mogla ovakva ići kući pa sam stala u ulazu i čekala da ode. Neko vrijeme je stojao, nije se pomijerao, gledao je za mnom, ali on mene nije mogao vidjeti tako da misli da sam otišla kući. Sjeo je na motor i dodao gas te otišao. Izašla sam iz zgrade i otišla na obližnju klupicu. Suze me nisu napuštale. Faliti će mi. Iako znam da sam ovo morala uraditi da bih mogla biti s Igorom, ali boli. Lijepo mi je bilo s njim, činio je da se osjećam sretnom. Neko vrijeme sam sjedila, a zatim kada više nisam mogla izdržati hladnoću. Ustala sam i otišla kući. Moji vjerovatno spavaju tako da ću izbjeći ispitivanja koja mi sada baš nikako ne trebaju. Tako je i bilo. Uradila sam sve kao i svaku noć, ali ovaj put nisam mogla zaspati. Nije mi dozvoljavala muka, a ni osjećaj da ga više nikada neću zagrliti. Već mi fali, ali naviknuti ću se bez njega. San me je prevario i utonula sam u isti, ali sam se probudila ubrzo. Pogledala sam u sat i vidjela da je rano, 08h. Uzela sam telefon i tek tada vidjela 7 propušenih poziva od Igora. Odlučila sam mu napisati poruku, "Jesi budan?". Ubrzo mi je telefon zazvonio i na njemu sam vidjela njegovo ime.