Tvoja ljubav je gorka (Završena)

166. dio

● DOROTEA POV ●
Zatvorio je vrata za sobom i ostavio me unutra, bez trunke odjeće na meni. Gledala sam u vrata kroz koja je izašao prije par trenutaka dok sam molila Boga da mi olakša. Ruke su mi bile svezane, nisam mogla ništa uraditi već ostati u položaju kakvom me je i ostavio.
I: Znam da ti je lijepo.
Ubrzo se vratio s dekom u rukama koju je bacio na mene, znajući da se neću moći ni pokriti jer su mi ruke svezane no nije mario za to, bilo mu je bitno da me muči.
I: Zaslužila si i gore od ovoga.
D: Pa ajde, ubij me.
Gromoglasan smijeh iz njegovih usta me je još više mučio, a kao da je znao pa je nastavljao sa sve većom gorčinom.
I: Neću te ubiti, ne boj se.
Ušao je u ostavu gdje sam i ja bila te me privukao sebi u zagrljaj.
I: Volim te.
Gadio mi se svaki njegov uzdah, pogled, pokret, dodir, jednom riječi opisano, gadila mi se njegova pojava.
D: Odmakni se od mene!
Frknula sam iznemoglo te sam osijetila privijanje mog tijela uz njegovo, grlio me je sve jače, a onda se odmaknuo.
I: Laku noć.
Ustao je i krenuo izaći, ali su ga moje riječi zaustavile pa se okrenuo. Gledala sam u njega dok nije spojio pogled s mojim. Njegov nejasan, a moj pun mržnje.
D: Igore, hladno mi je.
I: Tu ćeš noć provesti za kaznu, a za sutra ćemo vidjeti kakva budeš.
Kroz par trenutaka sam čula zatvaranje vrata. Jeza je prolazila čitavim tijelom koje se treslo od hladnoće, hladnoća mi je ušla pod kožu, a kako ću noć proživjeti ovdje, nisam znala. Suze su se slijevale niz hladne obraze, a nisam ih mogla obrisati jer su ruke svezane, par jecaja je napustilo ranjeno dušu, a potom sam naslonila glavu na stalažu koja je bila do mene.