Tvoja ljubav je gorka (Završena)

27. dio

Nakon što sam otvorila oči, nisam zatekla ni mamu, a niti sestru pored sebe već papir na krevetu. Brzo sam se uspravila i sijela te uzela papir na kojem je pisalo "Morala sam ići raditi, seku sam povela sa sobom. Vole te mama i seka." brzo sam ostavila papir u knjigu te izašla iz sobe očekujući tatu u dnevnoj, ali ne, nije ga bilo na divno čudo. Imala sam još sat vremena do susreta sa Matijom. Igor me ni ne zove, a niti mi piše. Vjerovatno nema vremena jer mu je došla rodica. Odlučila sam iskoristiti vrijeme koje mi je preostalo za pospremanje kuće, bilo šta da uradim, dobro će doći. Zaradila sam se, ne obraćajući pažnju na vrijeme, misleći da imam vremena. Uputila sam pogled ka satu, 21:20h, šta? Kako? Ostavila sam krpe kojima sam brisala prašinu na balkon, oprala ruke, navukla trenerku i izašla vani iako sam znala da kasnim pola sata, sigurno je otišao, džabe idem. Zadnjim korakom izašivši iz zgrade, opazila sam crnu figuru okrenutu leđima prema meni, naslonjenu na auto. Nisam bila sigurna da je Matija, ali sam odlučila provijeriti.
D: Matija?
Tiho sam dozvala osobu ispred sebe dok sam koračala usporenim koracima prema dečku. Okrenuo se nakon dozivanja i tada sam jasno mogla vidjeti Matiju.
D: Mislila sam da si otišao.
Pružio mi je ruke i povukao me sebi u zagrljaj. Uzvratila sam zagrljaj.
M: Znao sam da ćeš doći.
Rekao je nakon što smo sijeli u auto. Gledali smo se par sekundi. Nisam znala šta da mu kažem. Za moje kašnjenje nema opravdanja, ali s ovim mi je dokazao da mogu računati na njega.
D: Kako si znao?
Osmijeh mu se ozario na licu, ne rekavši ništa, znala sam na šta misli.
D: A na-a, umišljaš si.
M: Bar malo?
Odmahnula sam glavom nakon što se on osmijehnuo. Pričajući, put mi se učinio mnogo kraći, a već smo ispred bili. Ušao je, a potom i ja.
M: Ne brini se. Nema nitko!
Rekao mi je nakon što sam ja pregledala pogledima čitavu prostoriju.
M: Idemo sijesti?
Klimnula sam glavom, a potom mu pružila ruku jer je on svoju držao ispred mene, pokazujući mi da mu dadnem ruku. Nisam se opirala nimalo već sam ju prihvatila i krenula za njim. Ruku sam mu malo jače stisnula primijetivši da ne idemo u salu u kojoj smo već bili.
M: Idemo u prostoriju gdje se uvijek dogovaramo.
Nisam ga ni pitala, a već mi je sam rekao. Ovaj dečko me izrazito dobro razumije. Gurnuo je vrata i ispred nas se nalazio ogroman prostor sa stolicama i krevetom na kraju sale. Hodao je prema njemu držeći me za ruke, a potom je sjeo, dajući mi znak da uradim isto.
M: Kako si mi?
Pogled je bacio na ruke, a zatim ih razdvojio.
D: Dobro, kako ti?
M: Razmišljao sam o tvom pitanju.
D: Da, i? Ne možeš mi naći posao?
Razočaranim glasom sam rekla. To bi značilo da ne mogu pomoći mami, a samim tim ona ne može sama zaraditi, a ako tata ne vrati dug, može se svašta dogoditi.
M: Mnogo sam razmišljao, zaista i mislim da je najbolje da...