Tvoja ljubav je gorka (Završena)

127. dio

● DOROTEA POV ●
Gledala sam ga u oči očekujući da mi odgovori na postavljeno pitanje, ali umjesto odgovara približio mi se i sada je bio svega par centimetara od mojih usana. Nisam mogla da se sklonim s obzirom da je držao ruke na mojim obrazima pa sam zatvorila oči, nadajući se da nam neće spojiti usne.
I: Gdje želiš da te pustim?
Prošaputao je te se odmaknuo od mene pa sam tada otvorila oči i spojila kontakt s njegovima kako bih vidjela njegov izraz lica koji je idalje bio nedefinisan.
D: Želim da idem Matiji.
Tiho, ali sasvim dovoljno da on čuje sam rekla nakon čega se njegovo lice izvilo u smješak.
I: Zar ti ne znaš?
Uozbiljio se te me je pogledao i tada sam dobila jako čudan osijećaj u tijelu. Strah? Možda se može tako nazvati. Šta ja to ne znam? Ništa mi nije jasno pa sam ga blijedo pogledala očekujući šta će reći, ali nastavio je šutiti dok se nervoza sve više širila u meni.
D: Šta, Igore?
Skupila sam snage da progovorim te pokušam saznati o čemu se radi i šta ne znam.
I: Matija te ne želi.
Razdvojila sam usne nakon što je izgovorio ravnodušno s dozom hladnoće u glasu. Počele su mi odzvanjati mislima njegove riječi "Matija te ne želi.", "Matija te ne želi.", pritisak je sve više rastao u glavi dok sam otežano disala.
I: Dobio je ponudu da te odvede sebi, istu noć kada sam i ja... samo što sam ja došao, a on odbio s riječima "ne želim je više".
Nisam imala snage da izustim niti jednu riječ, istovremeno su suze ponovo našle svoje dobropoznato mjesto na obrazima. Sklonio je ruke s mojih obraza te ih smijestio u džepove svoje trenerke dok me je ravnodušno gledao.
I: Jesu ti sada stvari bar malo jasnije?
D: Reci mi da me lažeš.
Uputio mi je veseli osmijeh nakon kojeg se nasmijao bez da je sklonio pogled sa mene kojoj su se suze slijevale kao pljuskovi kiše. Izvadio je ruke iz džepova te mi se približio i ovaj put me uzeo za ramena.
I: Volio bih da ti mogu to reći, ali ne mogu. Nije baš ni meni drago što smo ovdje jer imam previše obaveza oko posla no tako stvari stoje i sada smo ovdje, sviđalo nam se ili ne. Reći ću ti još jednom, budi dobra prema meni i ja ću biti dobar prema... sklonio je ruku sa ramena i prstom pokazao na moj stomak dok sam ja zajedno sa suzama pratila svaku njegovu riječ.
I: Vama.
Zastao je na par trenutaka u kojima se stvorila tišina između nas no ubrzo ju je prekinuo, nastavljajući s razgovorom.
I: Više nisi sama, a sve što se tebi dešava, odražava se na bebu pa razmisli šta i kako želiš.
Sklonio je ruku sa mene te se okrenuo i napustio prostoriju. Ostala sam sama sa suzama i jecajima u duši. Šta ako je svaka njegova riječ istinita, šta ako me zaista više ne želi, ako je odbio da dođe po mene? Snaga u nogama me je izdala pa sam se spustila i sjela na krevet.