Tvoja ljubav je gorka (Završena)

120. dio

● DOROTEA POV ●
Razmijenjivali smo par trenutaka poglede, a zatim su njegove oči skrenule pogled na moje usne koje sam razvila u blagi smješak. Nisam imala snage da mu se opirem, željela sam da spavam, ali on nije namijeravao da napusti sobu pa je trenutno bilo neizvodivo da zaspem.
I: Falila si mi.
Sada je on bio taj koji mi se osmijehnuo pri tom spuštajući usne na moje čelo ostavljajući sitan poljubac na njemu.
D: Igore, spavala bih pa ako možeš...da izađeš iz sobe.
Podigao je obrvu i tako me gledao par trenutaka nakon čega se nasmijao.
I: Spavamo zajedno.
Odmahnula sam glavom ne odobravajući njegovu izjavu, ali njega to nije zanimalo pa se opet nasmijao.
I: Mogu biti dobar ako si ti dobra, a ti budi loša, biti ću dva puta gori.
Reče dok me je gledao pri čemu nije nikako trepnuo i ozbiljan je. Sklonila sam ruke iz njegove kose te ih položila pored sebe tada se i on ustao.
I: Hoćeš se presvući?
Otvorio je ormar pa se okrenuo prema meni i upitao me, gledala sam u njega pa sam skupila snage te ustala i prišla mu.
D: Hoću.
I: Za to nisi umorna?
Prevrnula sam očima dok sam uzimala majicu i trenerku iz njegovih ruku.
I: Lijevo pa na kraju hodnika, lijeva vrata.
Klimnula sam glavom i izašla iz sobe. Koračala sam dužinom hodnika i došla do toaleta, presvukla sam se i umila dok sam tražila četkicu za zube i na komodi vidjela neotpakovanu te je uzela. Nakon što sam završila, krenula sam prema sobi iz koje sam maloprije izašla te ušla unutra. Igor je već ležao na krevetu s ispruženom rukom na koju je pokazao čim sam ušla.
I: Ajde lezi.
Prevrnula sam očima i legla na krevet, povukao me je na sebe i smjestio na ispruženu ruku, okrenula sam mu leđa i zatvorila oči poslije čega sam osijetila poljupce po vratu od čega sam se počela ježiti.