Tvoja ljubav je gorka (Završena)

111. dio

● MATIJA POV ●
Sjedio sam na stolici dok sam pomno pratio svaki njegov pokret koji je odavao nervozu njegovog tijela. Nakon što je završio s realizacijom, odlučio sam mu postaviti nekoliko pitanja koja mi nisu bila jasna.
M: Gdje trebamo preuzeti?
P: Brate, na granici trebamo biti...
Pogleda na sat koji mu se nalazio na ruci te nervozno otpuhne vraćajući pogled na mene
P: Za manje od sat vremena.
Klimnem glavom te shvatim kako imamo još samo malo vremena i tada osijetim strah jer sam na trenutke pomislio da nećemo stići.
M: Zbog čega ne ode netko drugo?
Nakon što sam ga ugledao, postavio sam pitanje zbog kojeg sam bio dodatno iznerviran. Trebam naći način da se čujem sa Doroteom, a tek da ju izbavim iz kuće u kojoj se trenutno nalazi. Blizu mi je, a ne mogu je vidjeti ni zagrliti zbog njenih roditelja jer nisu za mene, ne žele da bude sa mnom što mi dodaje dodatni pritisak. Frknem ljutito te odgurnem stolicu nakon čega mi se obrati Petar.
P: Zato što mi trebamo ići.
Naglasi "mi" i tako dobije upitni pogled od mene no iskulira ga te uzme jaknu i obuče je pokazujući na mene kako bi krenuo. Dohvatim jaknu s vješalice te krenem prema izlazu, ali prije nego što izađem pokupim ključeve sa stola te nakon toga zakoračim van skloništa, okrenem ključ u bravu i zatvorim željezna vrata stavljajući na njih metalni lanac.
P: Brate požuri, nemamo vremena.
Dovikne Petar koji je već bio pored automobila te ubrzam korake i otključam vrata  smještajući se u isto.
M: Nećemo zakasniti.
P: Ne smijemo!
Ushićeno reče nakon što se zavalio u udobni naslonjač. Pogledao sam u njega poprijeko, a onda dodao gas i uputio se ka granici. Imam jako čudan osjećaj, a to se rijetko dešava skoro pa nikada osim kada se radi o velikom poslu.