Tvoja ljubav je gorka (Završena)

159. dio

● DOROTEA POV ●
To nije bila bilo kakva buka nego je Hana razbila prozor. Brzo sam stala na stolicu i slušala njene naredbe kako ću sići, a da prođem bez ozlijeda. Poslušala sam sve što je rekla i ubrzo sam bila pored nje. Zagrlila me je jako, ali kratko i odmah me uzela za ruku pa zajedno sa mnom krenula trčati sve dok nismo do njenog automobila, na brzinu smo se smjestile i ona je počela da vozi. Zadihano sam disala kako zbog straha, a tako i zbog trčanja.
H: Jesi li dobro?
Klimnula sam glavom, a ona mi je pružila bočicu sa sokom koju sam primila uz zahvalu i napila se jer mi je tečnost bila jako potrebna, a zatim bočicu odložila na mjesto koje je bilo predviđeno za nju.
D: Gdje idemo?
H: A gdje želiš da ideš?
Osmijehnula mi se jer znala je gdje želim da idem.
D: Matiji.
H: Onda te vodim Matiji?
Veselo sam se osmijehnula znajući da ću ga ubrzo vidjeti.
D: Hana, ne mogu ti se nikada zahvaliti za stvari koje radiš za mene.
H: Dovoljno mi je da vidim osmijeh na tvom licu.
D: Ni ne znaš me, a toliko mi pomažeš.
H: Znam da si dobra osoba, a to je dosta.
Vrijeme tijekom vožnje je prolazilo poprilično brzo i prijatno, a onda smo stigle do granice. Mjesto gdje sam zadnji put vidjela Matiju, mjesto koje je sada izazvalo jaku bol u meni, ali njena nježna ruka me je ohrabrila kada je stisnula moju ruku.
H: Još malo i došle smo.
Da, upravu je još samo malo i vidjeti ću Matiju, zagrliti ću ga jako i izbrisati će svaku lošu emociju u meni. Spustila sam ruku na stomak i nasmiješila se, "ubrzo bebo stižemo tati", pomazila sam stomak, a onda sam se iznenadila.