Tvoja ljubav je gorka (Završena)

167. dio

● HANA POV ●
Sjedila sam iza Matije u automobilu dok smo išli prema mjestu na kojem sam bila do jutros, a Dorotea je još uvijek. Gledam u Petra koji je zamišljen čitavo vrijeme te je tijekom vožnje tišina, a tako bih voljela da slušam njegov glas, upijajući svaku njegovu riječ.
P: Koliko ima još?
Okrenuo se prema meni baš kada sam poželjela da ga čujem. Srce mi je zakucalo brzo iako sam dobila obično pitanje od njega.
H: Poslije granice otprilike sat vremena.
Klimnuo je glavom i vratio se u prvobitni položaj. Naslonila sam se te pomislila na Doroteu, kako je njoj? Ostalo mi je samo da se nadam da je dobro. Vrijeme je sporo prolazilo, a tišina je idalje vladala u vožnji.
M: Uf je*ena granica.
P: Blizu smo. Još jedno auto i mi smo.
M: Dva sata, dva prokleta sata čekam ovdje.
H: Još malo i stigli smo.
M: Nemam strpljenja! Ne mogu da čekam više.
xxx: Mogu dobiti dokumente?
● MATIJA POV ●
Nisam ni primijetio da je automobil ispred mene otišao dok mi čovijek nije zatražio dokumente. Pružio sam ih i ubrzo uzeo nazad te povećao gas kako bi što prije stigli. Čudan osijećaj je prožimao tijelo dok sam slušao Petrove i Hanine riječi kako trebam smanjiti gas, nije me zanimalo, sve što sam od ovog trenutka želio je da što prije dođem i zagrlim Doroteu.
P: BRATE!
Nisam ni primijetio ogromni kamion ispred nas, već je bilo kasno da zakočim pa sam na trenutke sklopio oči i tada.