Tvoja ljubav je gorka (Završena)

119. dio

● IGOR POV ●
Vozio sam sve do trenutka kada sam ušao u krivinu i tada sam vidio nagetu Doroteu na sebe, osmijeh mi se sam razvio na licu, ali se ubrzo uspravila i protrljala oči te sam tada shvatio da je bila zaspala.
D: Umorna sam.
Promrmljala je pa se nagela na naslon, klimnuo sam glavom.
I: Došli smo.
Zaustavio sam automobil i izašao da joj vrata otvorim te pokažem kuću u kojoj ćemo boroviti neko vrijeme dok se ne odlučim za neke promijene ako mi se ne svidi ovdje. Pokazao sam joj rukom da krene prema kući, ali se ona okrenula prema meni.
D: Ostale su mi stvari u onom autu.
I: Nisu, prebačene su.
Klimnula je glavom i krenula prema naprijed.
● DOROTEA POV ●
Koračala sam prema kući i usput razgledala oko sebe s obzirom da nisam vidjela apsolutno nijednu kuću, strah je prokolao kroz moje vene.
I: Svidjeti će ti se.
Poprijeko sam ga pogledala.
D: Ne može mi se svidjeti jer si ti pored mene.
Ironično se nasmijao te otključao vrata od kuće. Zakoračio je unutra pa mi pokazo da uđem, nakon što sam ušla, zaključao je vrata te smo se izuli. Kuća je bila zaista luksuzna, kako ovako luksuzna kuća u ovoj divljini? Uzeo me je za ruku i povukao za njim, jedva sam se kretala što je on primijetio pa je stao.
I: Umorna si, kažeš?
D: Da.
Tiho sam rekla i prije nego što sam učinila korak naprijed našla sam se u njegovim rukama, nosio me je uz stepenice te je otvorio vrata i unio me unutra. Gledali smo se par trenutaka prije nego što me je spustio na krevet. Legao je poviš mene i krenuo približavati usne mojima kada sam izgovorila.
D: Umorna sam, Igore.
Nije mario za moje riječi već je spustio usne na moje, okrenula sam glavu na drugu stranu, ali ju je brzo vratio na mjesto koje njemu odgovara. Odmakeo se od mene par centimetara i spojio nam poglede.
I: Vratiti ću sve na svoje mjesto.
Spojio nam je čela i tada sam osijetila ubrzane otkucaje srca. Smijestila sam ruke u njegovu kosu i pogledala ga.