Tvoja ljubav je gorka (Završena)

81. dio

Osmjehnula sam se te ustala.
D: Morala bih krenuti.
Slegnula sam ramenima, gledajući ga. Namrštio se.
M: Meni se ne ide.
D: Moram ići, vidjeti ćemo se sutra.
Slegnuo je ramenima, a zatim se ustao.
M: Ako moraš onda ne mogu ništa protiv toga.
D: U koliko dolaziš sutra po mene?
Ispitivala sam ga dok smo se oblačili.
M: U 17h da dođem?
Podigla sam glavu prema njemu jer sam baš tada gledala prema dole.
D: U 17h?
M: U 19h su trke, a mi moramo bar sat vremena ranije tamo biti.
D: Auuh. Važi.
Nakon što smo se obukli. Odvezao me je doma, ali sada s autom.
M: Možeš i takva ići.
Rekao je parkirajući auto ispred zgrade. Pogledala sam se i zatim nasmijala.
D: Sviđa ti se?
M: Itekako.
Nasmijao se i on sam na te riječi, a tek njegov izraz lica. Privukla sam se njemu te zavukla u zagrljaj.
D: Bilo mi je lijepo.
M: Bilo bi još ljepše da ostaviš onog.
Izvukla sam se iz zagrljaja.
D: Ipak moraš spominjati.
M: Da te podsjetim da imaš momka.
Ironično se nasmijao, otvorila sam vrata.
D: Vidimo se u 17h.
Rekla sam i zalupila vratima. Nije me ništa zanimalo. Ne znam zašto ga mora spominjati. Zbog čega to radi.. popela sam se uz stepenice, u stanu je bila potpuna tišina. Svi su spavali. Neobično je. Prije sam strahovala šta će biti kada dođem, a sada.. sada dolazim bez straha. Zar se u životu mora nešto loše dogoditi da bi shvatili kako se trebamo ponašati i koliko nam netko znači? Raspremila sam se i smjestila pored Anđele jer sam im rekla da je ne vode iz sobe. Poljubila sam je i ubrzo zaspala s mislima o tome kako će sutra sve proći.