Tvoja ljubav je gorka (Završena)

115. dio

● MATIJA POV ●
Brzo sam se digao sa tla i prišao Petru te spustio ruku na njegovo rame. Ne, ne smije ga ubiti, ne smijem dozvoliti da napravim još veći sukob između naše i njihove bande, ne smijem zbog nje koja je sada u njihovim rukama kao i moje djete u njenom stomaku. Doći će vrijeme kada ćemo im vratiti za sve što su nam uradili i duplo više, ali sada nije taj trenutak.
M: Brate, spusti pištolj.
Rekao sam mu tiho, ali sasvim dovoljno da čuje, okrenuo se prema meni bez da je spustio pištolj, držao ga je uperenog u Igora. Njegov nedefinisani pogled, a zatim pucanj koji je odjeknuo kroz moje uši i automatski pogled na Petra koji je sada ležao na podu je stvorio zastrašujući osijećaj u meni. Uhvatio sam se za pas gdje mi je trebao biti pištolj no do vraga nije ga bilo. Igor se ustao i prišao mi dok je Petar ležao na podu u krvi.
I: Ja ću biti fantastičan otac Doroteinom djetetu.
Njegov ironični smijeh me je doveo do ludila pa sam skupio pesnicu i prije nego što sam ga uspio udariti, osijetio sam jak bol u nozi i pokleknuo sam.
● IGOR POV ●
Oni su mislili mene da ubije, e svašta im pada napamet, ups prije bi rekao da nemaju pameti. Nisu još uvijek naučili da se sa mnom ne smiju kačiti, ali mislim da im je ovo sada bila dovoljna lekcija. Pogledao sam još jednom u njih dvojicu, Petar se presavijao od bolova i držao se za stomak u koji sam ga maloprije upucao dok je Matija sjedio i čuvao se za nogu, ironično sam se nasmijao i krenuo koračati prema naplatnoj kućici da obavim i to. Pokucao sam na vrata i tada su mi se i otvorila, preplašen izraz nepoznatog čovijeka i ruke u zraku su me natijerale da se nasmijem, biće ovo lakše nego što sam mislio.
I: Papiri!?
Grubo sam rekao te se isti taj čovijek pomijerio u stranu kako bih mogao doći do njih. Vidio sam fasciklu na stolu i svoje ime i prezime na njoj tako da sam je samo pokupio no prije nego što sam izašao, pogledao sam u sada već blijedog čovijeka koji me je preplašeno gledao.
I: O događaju od maloprije ni riječi!
Slabašno je klimnuo glavom, ali to mi nije bilo dovoljno, spustio sam ruku na njegovo rame i uputio mu upitni pogled od kojeg se još više prepao i stresao, a sve je to izgledalo jako smiješno iz moje perspektive.
I: Jasno?
xxx: Ja...sno
Zamuckujući je rekao pa sam sklonio ruku sa njega i pokazao na ekran koji je bio povezan s kamerom.
I: Zadnjih pola sata da si izbrisao!
Okrenuo sam se prema stolici i izmakeo mu je te mu naredio da sjedne što je on prihvatio odmah. Izgleda da je vidio da se sa mnom ne treba igrati. Za manje od pet minuta je izbrisao snimak iako je znao da mu o tome može ovisiti posao, no pametan je izgleda, bolje i da mu posao ovisi o koncu nego život. Sada kada sam odradio i ovo, slobodno sam se mogao vratiti u svoj automobil, kod Dorote.