Tvoja ljubav je gorka (Završena)

162. dio

● HANA POV ●
Sjedila sam na krevetu i u trenutku kada sam trebala da odgovorim na Matijino pitanje, vrata su se otvorila i hladan znoj me je oblio čim sa ugledala Petra na samo par metara od mene. Šokirala sam se kada sam pozvonila i vidjela Matiju jer nisam očekivala da je on onaj Matija o kojem je Dorotea pričala, ali ni približno šoku koji sam upravo doživjela kada sam ugledala dobro poznate oči. Petar kojeg ja znam nikada se nije iznenadio, a sada, stoji kao ukipljen na istom mjestu dok gleda u mene kojoj srce samo što ne iskoči iz grudi, disanje se usporilo, a usne razdvojile. Tišinu koja se nalazila između nas je prekinuo Petrov ljutit glas. Glas koji bih mogla uvijek slušati, isti onaj za koji sam živjela da čujem.
P: Šta radiš ovdje?
Ja koja sam uvijek imala spreman odgovor na sve i mene koju ništa nije moglo izbaciti iz takta sada nemam snage da progovorim i odgovorim na njegove riječi. Spustila sam pogled ka dole, shvaćajući da sam zadnja osoba koju je želio vidjeti, razumijela sam njegovo ponašanje i reakciju s obzirom da sam ja kriva za našu sadašnju situaciju u njegovim očima jer ne zna istinu, a on. On je onaj za koga bih uradila apsolutno sve pa makar to značilo da moram otići kako bi on ostao živ i sretan.
M: Petre. Ima informacije o Dorotei.
Ušao je u sobu i sjeo na fotelju pored Matije bez da me je i pogledao.
P: Počni.
Matiji je baš tada zazvonio telefon, a njegov izraz lica kada je vidio ko ga zove nije nimalo lijep bio.
M: Dolazim odmah.
Ustao je pa napustio dnevnu, ostavljajući nas same. Pri njegovom izlazu nastala je neprijatna atmosfera. Željela sam da ga gledam, ali nisam imala snage da vidim mržnju prema sebi u njegovim očima. Skupila sam snage te mu uputila pitanje na koje sam od dana kada sam otišla, priželjkivala saznati.