Tvoja ljubav je gorka (Završena)

182. dio

● MATIJA POV ●
Pokušavao sam se uvijeriti da je tu, da je pored mene i da je više ne sanjam. Njene male rukice su prelazile preko mog tijela dok sam je sve više privlačio sebi. Gledali smo u Petra i Hanu. Voli je, znam da je voli, ali on stavlja ponos ispred ljubavi zato sam, a i vidim da Hana njega voli ma šta god rekla zato sam odlučio na ovaj potez. Neka kažu jedno drugom šta imaju pa onda neka idu gdje žele, a siguran sam da će otići zajedno gdje god da krenu.
M: Samo da pokažeš onoj koju voliš da je voliš.
Odgovorim mu na pitanje pa ponovo poljubim Doroteu.
● HANA POV ●
Uhvatila sam ga za ruku poslije čega se okrenuo prema meni.
H: Hoćeš li da saznaš istinu?
P: Samo hoću da saznam zašto si otišla.
Spustila sam ruku na njegov obraz i teškim srcem mu saopštila istinu.
H: Jer sam željela da budeš živ.
Podigao je obrvu, nejasno.
H: Morala sam birati..
P: Šta?
H: Prva opcija je bila da odem od tebe, a ako to ne uradim onda...onda će..
Spustila sam glavu, sklanjajući ruku sa njega. Prišao mi je blizu, samo nas je par milimetara dijelilo, a zatim je spustio ruku na moj obraz i spojio nam poglede.
P: Zašto mi nisi rekla?
H: Zato što nisam smijela.
P: Riješio bi to.
H: Ne bi. Jer da sam ti rekla..
Ponovo sam odmahnula glavom.
P: Zašto si mi dozvolila da patim?
H: Misliš meni je svejedno bilo? Misliš da se nisam kidala?
P: Rekla si mi da me ne voliš i samo otišla.
H: ALI NISAM SMJELA REĆI NIŠTA DRUGO.
P: NISI MI VJEROVALA.
H: NE! VJEROVALA SAM TI, ALI SAM TE ŽELJELA ŽIVOG PA MAKAR I NE BIO SA MNOM, POD CIJENU TOGA DA BUDEŠ S DRUGOM, SAMO DA SI MI ŽIV.
Približio mi se i strastveno spustio usne na moje te nam ispreplitao jezike dok me je držao pribijenu uz automobil.
P: Volim te.
Rekao je nakon što je odvojio usne od mojih, ponovo suza, ali ovaj put od sreće.
H: Volim i ja tebe.
U tom trenutku nije bilo sretnije osobe od mene, gledala sam u njegove suzne oči dok su se niz hladne obraze spuštale suze. Znala sam, ovom čovijeku pripadam od prvog našeg pogleda. Nježno mi je prešao rukom niz obraz te se zaustavio pri dnu, tada je spustio i hladne usne na čelo. Čitavo vrijeme je provejavao snijeg što je trenutnu situaciju činilo dodatno ljepšom. Začula sam pljesak pa sam pogledala prema Dorotei i Matiji koji su stajali s osmijesima i pljeskali.
D: Napokon sam sretna.
H: Više nisi uplakana.
Matija nas je pozvao u zagrljaj pa smo prišli i sve četvero se zagrlili. Osjetila sam pripadnost prema ovim osobama, oni su moja obitelj. Dorotea se još uvijek osmijehivala pa me je činila još sretnijom, nije puštala Matijinu ruku kao da se bojala da će nestati, što sam i razumijela, nakon svega što je prošla, ponosna sam na nju što je ostala prisebna i jaka.
P: Vrijeme je da krenemo u bolji život.
Uzeo me je za ruku te mi otvorio vrata automobila, sjela sam, a ubrzo i on pored mene, naslonila sam glavu na njegovo rame dok me je grlio i mrsio mi kosu, ostavljajući poneki poljubac na kosi.