● HANA POV ●
Naslonila sam se na vrata dok je on sjeo na krevet.
H: Molim?
M: Mogu te pitati nešto?
Klimnula sam glavom u potvrdnom smislu.
H: Slobodno.
M: Šta je bilo s tobom i Petrom?
Nisam ni slutila da će me baš ovo pitati pa je možda i to pridonijelo prevrćanju želudca.
H: Matija, lezi i odmori, nismo mi više vrijedni spomena.
Ustao je s kreveta i približio mi se.
M: Zašto si ga zapravo ostavila?
Odmahnula sam glavom.
H: Sada ste bitni ti i Dorotea. Laku noć.
Okrenula sam se i otvorila vrata te izašla potom zatvorila i krenula prema dnevnoj gdje je sjedio Petar s podbočenom glavom na rukama. Podigao je glavu čim sam došla i ponovo isti osijećaj kao prije, ugodni trnci kroz moje tijelo. Gledala sam u njega dok je on potapšao mjesto pored sebe.
P: Dođi.
Nisam imala snage da ga odbijem, prišla sam i sijela pored njega.
H: Jesi li gladan?
Odmahnuo je glavom.
P: Odakle ti ova kuća?
Šta da mu kažem? Da živim ovdje, a ne na mjestu gdje sam rekla da ću živjeti. Njegova ruka na mojoj ruci i ponovno prožimanje trnaca kroz čitavo tijelo. Spustila sam pogled ka rukama i tada je sklonio svoju. Zašto mi ovo radi? Zašto me toliko boli?
P: Rekla si mi da ćeš živjeti na skroz drugoj strani svijeta.
H: Zašto je to bitno?
P: Zanima me, Hana.
H: Svakako neće ništa promijeniti između nas iako ti kažem, zar ne, Petre?
Podigla sam pogled prema njemu i suočila se sa njegovim blistavim očima. Srce mi je kucalo brzo dok smo razmijenjivali poglede.
أنت تقرأ
Tvoja ljubav je gorka (Završena)
حركة (أكشن)Mogu ti objasniti? "Nemaš ti meni ništa više objašnjavati!" Dorotea. "Tvoja ljubav je gorka!"
