Tvoja ljubav je gorka (Završena)

63. dio

Nervoza je sve više rasla kao i napetost među nama i napokon se vrata otvoriše i čovijek u bijelom stade ispred nas. Hladan znoj me je oblio čim sam ga vidjela. Ustala sam kao i Igor za mnom.
D: Doktore, kako je moja mama?
T: Ima li novosti?
Doktor se nasmijao zadovoljno.
Dr.: Probudila se.
Vrisnula sam od sreće potom stavila ruke na usta.
D: Dobro je?
Dr.: Najvažnije je da se probudila, o ostalom ćete biti obaviješteni.
Ubrzanim koracima je otišao dok smo mi izdahnuli zbog olakšanja.
D: Hvala ti Bože!
Igoreve ruke su se našle oko mene, grlio me je.
D: Igore, hvala ti što si tu.
I: Uvijek ću biti, mišu.
Poljubio me je u čelo, a zatim sam otišla do tate da uzmem Anđelu, ali on mi ju nije dao.
T: Idemo do mame?
Klimnula sam glavom i okrenula se prema Igoru koji me je s osmijehom gledao.
I: Čekati ću vas ovdje.
Zaputili smo se ka sobi u kojoj je mama bila. Prije nego što je tata otvorio, okrenuo se prema meni.
T: Nema plakanja, okej? Nećemo sikirati mamu.
Prebacio je pogled na Anđelu dok sam ga gledala u čudu. Šta se njemu dogodilo, šta ga je udarilo u glavu pa se ovako ponaša?
T: I za tebe isto važi, Anđela.
A: Dobjo tata.
Uhvatio je za bravu i spustio je ka dole, a zatim smo ugledali mamu kako leži i blijedo gleda u nas. Tata se sageo i poljubio je u čelo, držeći Anđelu u naručju. Otišla sam s druge strane kreveta i uzela je za ruku te joj poljubila istu. Suze su se počele skupljati, ali sjetivši se tatinih riječi, trepnula sam par puta kako mama ne bi vidjela suze.
T: Kako si?
M: Dobro sam dok vas vidim ovako.
Tata je primaknuo stolicu i na istu se spustio sa Anđelom. Gledala sam ga i nisam mogla vjerovati da je to isti onaj čovjek prije ovoga što se desilo s mamom.
T: Imam nešto da vam kažem.
Gledale smo ga i mama kao i sama ja s očekivanjem šta će reći. Opet ima neki dug? Sigurno se ne pravi fin bez ikakvog razloga. S ogromnim nestrpljenjem sam čekala njegovu izjavu.