Tvoja ljubav je gorka (Završena)

17. dio

Prvi korak u stan i već je izvršen napad na mene. Odmah mi je dodatno pokvario raspoloženje. Jedva čekam da odem odavdje, da se zaposlim poslije škole i da odem zajedno sa mamom i sestrom jer se ovo ne može trpiti.
D: Ako ti hodaš uvijek, zašto se ja ne smijem družiti?
Približavao mi se, jedva hodajući, teturao se i pridržavao za zidove kako ne bi pao, ali kada treba napraviti belaj i udariti nekoga tada je sposoban za sve, ali da se trgne i shvati život ozbiljno, ne dolazi u obzir.
T: Odakle ti hrabrost da mi se suprostaviš?
D: Ne suprostavljam se.
Ponovo šamar za šamarom i ponovo suze, česti gosti na mom licu, ali da su bar samo na mom licu suze nego su na svakoj osobi koja je u njegovoj blizini.
M: Nemoj udarati dijete, smiri se.
Pokušavala ga je mama smiriti, ali bezuspješno.
M: Anđela sve gleda.
Baš kada je to izgovorila, Anđela je dotrčala i uhvatila ga za nogu.
A: Nemoo dilat moju keku. Nemoo dilat.
T: Sklonite se obadvije. Ubiti ću je ako mi je to želja!
Agresivno se derao dok je mene sve više strah obuzimao, pomislila sam okrenuti se i pobijeći, ali kako će mama i sestra izdržati sa njim. Gurnuo me je uza zid čim je mama uzela Anđelu, plakajući obadvije. Stavila sam ruke na glavu dok su njegovi udarci prštali po čitavom tijelu. Svaki dio tijela me je razarao. Kada se istresao, čim ga je bijes popustio, otišao je u dnevnu. Prišla mi je mama te me povela u toalet i počela brisati krv sa mene, a Anđela je sjedila na podu i gledala nas prestravljeno.