Tvoja ljubav je gorka (Završena)

103. dio

● MATIJA POV ●
Izašao sam na zrak nakon što sam ostavio nju samu sa našim djetetom unutra. Krećem se teškim koracima prema automobilu dok mi kroz glavu prolaze raznorazne misli u nadi da ću pronaći najbolje rješenje za problem koji nas je trenutno zadesio. Nakon što sam sjeo u automobil, zapalio sam cigaretu i gledao u prozor njene sobe zatim sam pogled prebacio na suvozačevo mjesto i sjećanja su počela navirati. Moram u što kraćem vremenskom periodu da je spasim i dovedem sebi, udario sam šakom od volan kada su mi u glavi odzvonile riječi njenog oca "abortirati će", ne! Ne smijem to dozvoliti. Upalio sam automobil i krenuo prema mjestu gdje se osjećam smireno te sam uzeo telefon i okrenuo dobro poznat broj sačekavši da se javi.
P: Halo brate?
Čuvši Petrov glas sam dodao gasa i jurio kao lud prema željenom mjestu.
M: Gdje si?
P: Čekam kada ćeš doći.
M: Na našem si?
P: Jesam. Imamo nedovršenog posla.
M: Stižem.
Prekinuo sam poziv i jurio kroz ceste, sve dok nisam ugledao široku livadu gdje sam parkirao na svoj parking i uputio se prema skloništu. Čim sam otvorio vrata na stolici me je dočekao Petar, ali sa zabrinutim izrazom lica. Izvukao sam stolicu i sjeo pored njega pri čemu sam savio ruke u laktovima u koje sam ubrzo smjestio glavu, gledajući u stol.
● DOROTEA POV ●
Kada je otišao, svaki dio tijela se raspao, željela sam kao i on da provodimo trenutke zajedno, ali trenutno nismo bili u mogućnosti.
M: Jesi li svjesna koliko si nas osramotila?
Podigla sam pogled prema mami te se suočila s njenim tužnim očima. Njoj je do toga hoću li ih osramotiti ili ne, a nije im stalo do mene i moje sreće.
T: U sobu da te ne gledam više!
Dodao je tata bijesnim glasom no u ovom trenutku nisam ni željela da budem sa njima. Otišla sam u sobu te zaključala vrata i sjela na krevet, skupljenih nogu na koje sam smjestila ruke i tada su jecaji počeli da napuštaju moju ranjenu dušu, što sam više brisala suze mislim da ih je više bilo. Pažnju mi je odvuklo svjetlo na telefonu te sam ga uzela i vidjela njegovo ime, odmah sam ušla u poruku i pročitala "Nije lako, ali mi ćemo uspjeti izaći i iz ovoga. Bitno je da si moja, ostalo je na meni. Čuvaj se i čuvaj nam naše malo čudo. Obećavam da nećeš još dugo biti tužna. Matija♡". Čak je i kroz suze uspio da mi izmami mali osmijeh u kutu usne. Pisala sam i brisala tekst poruke jer sam smatrala šta god da napišem, nije dovoljno, vrijeme je prolazilo, a ja odgovor nisam slala. Gledajući u telefon, primijetila sam još jednu njegovu poruku "Samo mi javi da budem siguran da si dobro. Matija".