Tvoja ljubav je gorka (Završena)

168. dio

● MATIJA POV ●
Nisam ni primijetio ogromni kamion ispred nas, već je bilo kasno da zakočim pa sam na trenutke sklopio oči i tada skrenuo sam na stajalište i pritisnuo kočnicu do kraja što je izazvalo da se sve troje naglo kretamo prema naprijed te prema nazad. Uspio sam, izbijegao sam kamion, izbijegao sam smrt u sekundama. Otpuhnuo sam s olakšanjem te udario rukama po volanu dok sam zadobio bijesne poglede s Petrove strane.
P: IZLAZI ODMAH! SEKUNDE VIŠE NI JEDNE NEĆEŠ VOZITI.
Pogledao sam u njega koji se crvenio od ljutnje ili bijesa.
M: NEĆU.
P: HOĆEŠ! MISLIŠ LI DA ŽELIM POGINUTI ZBOG TVOJE JE*ENE GLUPOSTI?
M: DOROTEA NIJE GLUPOST ZA MENE.
P: NISAM NI POMISLIO NA DOROTEU NEGO NA VOŽNJU, VOŽNJU ZBOG KOJE SMO SVE TROJE MOGLI POGINUTI. KOJI TI JE KU*AC?
M: BOLI ME VIŠE ZA SVE. NEK POGINEM I NE TREBA MI ŽIVOT BEZ NJE!
P: MISLIŠ LI NA TO KAKO BI JOJ BILO DA TI SE DESI NEŠTO? JEL' JOJ PREVIŠE ŠTO PATI, JEL' MORA JOŠ VIŠE?
H: Dečki, smirite se! Gubimo vrijeme zbog vaše svađe. Ona nas čeka. Trebamo joj.
Na trenutke sam zaboravio da je i Hana sa nama, nisam mario što se deremo pred njom, ali tada se oglasila, sugerirajući nam da se smirimo. Okrenuo sam se prema njoj, shvaćajući da je upravu.
P: Izlazi.
Otvorio je moja vrata i poslušao sam, znam da su upravu. Sjeo sam na suvozačevo mjesto i Petar je krenuo.
P: Hana, znaš li put?
● HANA POV ●
Izgovaranje mog imena iz njegovih usta je nešto najljepše što se moglo desiti u ovom trenutku. Pojavio mi se mali osmijeh u desnom kutu usne te sam pogledala u unutrašnji retrovizor i pogledi su nam se sudarili, a zatim je on svoj sklonio.
H: Znam.
P: Gdje trebam ići?
H: Pravo još pa prvo skretanje lijevo. Vidjet ćeš zabačen put.
Nije mi ništa odgovorio, nastavio je voziti kako mu govorim i ubrzo smo stigli do moje kuće.
H: Parkirati ćeš ovdje.
P: Mogu ući?
H: Pa moraš, parkiraj iza da se ne vidi automobil.
Poslušao je moje naredbe, a onda.