Tvoja ljubav je gorka (Završena)

65. dio

Zrnci znoja su se nalazili na mom čelu, tijelo je podrhtavao, ali sam smogla snage da progutam kneglu koja mi je stojala u grlu te na taj način pročistila grlo kako bih odgovorila na postavljeno pitanje.
D: Ne mogu preći preko svega tek tako.
Hladno sam mu odgovorila na šta me je mama presijekla pogledom. Ne mogu mu oprostiti lako kao ona sve što nam je radio.
T: Dokazati ću da želim biti bolji pa se nadam da ćeš mi onda moći pružiti šansu.
M: Dorotea, zar nisi oduvijek željela da budemo sretna i složna porodica?
Klimnula sam glavom.
D: Da, mama, želim to i dan danas, ali ja nisam ta koja je narušila mir u ovoj obitelji.
T: Svjestan sam šta sam uradio i želim se popraviti. Vjeruj mi, kćeri.
Prišla sam tati i uzela Anđelu, poljubila mamu i krenula izaći iz sobe.
D: Provedite malo vremena sami, dugujete si to.
Zatvorila sam vrata za sobom i prišla Igoru koji me je čekao.
I: Jel' sve uredu? Ne izgledaš mi baš..
D: Tata se želi smiriti.
Iznenađeno me je pogledao potom mi uputio širok osmijeh.
I: Pa to je dobro!
Uzviknuo je radosno, uzimajući Anđelu sebi.
D: Misliš da će se moći promijeniti?
I: Ako to dovoljno želi, moći će. Trebate mu biti podrška, Dorotea ipak nije mal korak kojim je zakoračio.
Klimnula sam glavom i počela razmišljati o stvarima koje se dešavaju sve do trenutka kada se tata pojavio ispred mene.
T: Nije mi dozvolio doktor da ostanem duže.
Smjestivši se na stolicu pokraj mene, reče.
I: Čuo sam za promjenu koju želite napravite.
T: Shvatio sam da je u životu najvažnija obitelj.
I: Želim vam sreću u namjerama koje planirate.
T: Hvala zete.
Igor se osmjehnuo što je i kod mene izazvalo smješak.
I: Dorotea, hoće biti problem da odem pa ću se vratiti? Imam posla.