Tvoja ljubav je gorka (Završena)

145. dio

● DOROTEA POV ●
Nisam znala šta će me pitati, ali bila sam spremna da joj odgovorim na apsolutno svako pitanje. Gledala sam u njeno lijepo lice koje me je blago i smireno promatralo.
H: Ne moraš da odgovoriš ako ne želiš. Ja ti želim pomoći.
Klimnula sam glavom, potvrdno. Ne mogu reći da sam joj vjerovala, ali nije mi se činila kao loša osoba.
H: Ne možemo ovdje pričati o tome.
Pogledom je pokazala na kapiju kroz koju smo prije nekoliko trenutaka izašle. Bila je upravu, nismo mogle da razgovaramo jer je on mogao svaki trenutak da izađe.
H: Sada idemo na pregled, a onda ćemo ići do mene, živim odmah tu, iza krivine.
Ponovila sam postupak od maloprije, klimnula sam potvrdno glavom. Nakon čega je ona upalila automobil i ubrzo smo došle do velike, bijele kuće.
H: Stigle smo.
D: Jesi li ikada bila ovdje?
Odmahnula je glavom u negativnom smijeru.
H: Ali sam čula kako je dobar doktor.
Slegnula sam ramenima i otvorila vrata pričekavši nju pa smo se zajedno uputile ka mjestu ispred nas. Kada smo došle pred vrata, Hana je pozvonila, a uskoro se na vratima pojavio, izrazito crn čovijek, srednjih godina koji se prijatno osmijehnuo pa nas pustio da uđemo.
Dr.: Tko je došao na pregled?
D: Ja.
Tiho sam izgovorila, a zatim sam pomislila na Matiju i oteo mi se jedan, mali smiješak. Poslušno sam radila sve što mi je doktor govorio, a ubrzo smo i završili s pregledom.
D: Hvala Vam, doktore! Doviđenja.
Dr.: Ugodan dan.
Izašla sam iz ordinacije i sjela pored Hane koja me je nestrpljivo čekala, a čim sam sjela uzela me je za ruku.
H: Šta je rekao doktor?
D: Sve je uredu, a tek je drugi mjesec.
H: Biti će i ostalih sedam mjeseci dobro, truditi ćemo se da sve prođe u najboljem redu.
D: Nadam se da će biti tako.
H: Idemo sada?
Ustala je i pružila mi ruku, ponovo. Pridružila sam joj se pa smo ruku pod ruku izašle iz kuće. Osijećam se mirno pored nje i jako lijepo što je neobično u zadnje vrijeme. Ubrzo smo se nalazile u njenoj kući koja je odavala mir.
H: Idem nam napraviti čaj, a ti se smijesti i opusti.
D: Hvala ti.
H: Dolazim ubrzo.
Tako je i bilo, dok sam se raspremila,Hana se vratila sa dvije šoljice čaja i punim tanjirom keksića pa se smijestila pored mene.
D: Koliko živiš ovdje?