Tvoja ljubav je gorka (Završena)

60. dio

Spavala sam svega dva sata i tada sam sanjala košmare, hah. Sjajno. Život mi je sam po sebi postao košmar. Izgubim nevinost tek tako kao da je nisam čuvala. Završim s likom iako imam svog dečka. Dorotea, šta ti se događa? Zbog čega si se promijenila naglo? Nisam mogla niti ležati, šta ću uraditi od sebe.? Kako ću si pomoći? Još ga večeras moram gledati, em moram ići na je*ene trke s njim. Izašla sam iz sobe s namijerom da odem u toalet, ali ne tada mi je otac ušao u sobu.
T: Dorotea.
Pogledala sam u njega koji je bio van sebe. Izbezumljen!
D: Tata, šta je bilo?
T: Mama, mama se onesvijestila.
Izašla sam iz sobe i prizor koji sam vidjela, ostati će me zauvijek u sjećanju. Mama leži nepomično na podu, a Anđela je gleda sa suzama u očima.
D: ZOVI HITNU, TATA.
Rekla sam uzimajući vodu u čašu i polijevajući mamu te je okretajući na stranu.
D: Mama, probudi se. Otvori oči!
Prelazila sam mokrim rukama sada već po njenim hladnim obrazima. Opipala sam joj puls koji je svakim trenutkom bio sve niži. Tata je stojao s druge strane i držao Anđelu u naramku koja nije prestajala plakati kao ni ja sama iako sam se trudila biti jaka zbog Anđele, nisam uspjela. Začulo se otvaranje vrata i na njima su se našli dvojica muškaraca u bijelim mantilima.
xxx: Šta se dogodilo?
Pitao je muškarac, srednjih godina, doktor dok je provjeravao mamin puls.
T: Odjednom se onesvijestila.
xxx: Razgovarati ćemo u bolnici.
Rekao je stavljajući nepomičnu mamu na nosila zajedno sa još jednim muškarcem.
xxx2: Možete s nama.
Obratio se meni dok sam ja klimnula glavom, potvrdnu. Pogledala u sestru i tatu te izašla za njima. U kolima hitne pomoći su se borili da vrate mami puls, ali bezuspješno. Začula se sirena i za par trenutaka smo se našli ispred bolnice. Iznijeli su je iz kola te brzim koracima unijeli u bolnicu dok sam ja išla za njima, brisajući suze koje su se slijevale.
xxx: Ne možete s nama. Pričekajte tu!
Reče doktor i uđe s mamom u salu. Sjela sam na stolicu s koje sam imala pogled na salu, tačnije sjela sam ispred sale, čekajući bilo kakvu obavijest. Ubrzo su došli tata i Anđela te se smjestili pored mene.
T: Jesu ti išta rekli?
Odmahnula sam glavom jer nisam imala snage za izgovaranje riječi.
A: Biti ce mama dobjo.
Pružila je svoje malene rukice prema meni. Nisam je mogla odbiti tako da sam je uzela i čvrsto stegnula u zagrljaj. Zvuk vrata me je trznuo pa sam ustala zajedno sa Anđelom u rukama, gledajući kako tata prilazi doktoru.
T: Kako je, je li dobro?
Dr.: Žao mi je.