Tvoja ljubav je gorka (Završena)

133. dio

● MATIJA POV ●
Još jednom je pogledao oko sebe, a zatim počeo govoriti ono čemu sam se najmanje nadao, može se reći da uopšte nisam očekivao ovo od njega.
N: Ja ću dati sve od sebe da saznam gdje, a zauzvrat želim da me primiš u svoju bandu.
Podigao sam obrvu, iznenađen njegovom izjavom, a zatim sam se osmijehnuo i prošao rukom niz bradu, zadovoljno ga gledajući.
M: Izdati ćeš svoje ljude?
N: Oni nisu moji ljudi.
Nije mi bilo jasno kako misli da nisu njegovi, ali mi je njegova ponuda sasvim dovoljno rekla o njemu. Znam da sam uvijek bio bolji od Igora, ali da će ga tek tako izdati čovijek koji radi za njega, nisam očekivao no svakako ponuda mu je primamljiva, ali moram da saznam zašto ima ovakav stav prema njima.
M: Kako nisu?
N: Ne mogu o tome ovdje pričati.
M: Posijeti moju adresu večeras u 00h.
Klimnuo je glavom zadovoljno te mi pružio ruku koju sam uzvratio, stiskajući jače kako bi ipak osijetio razliku između nas.
N: Vidimo se.
Pustio mi je ruku te otključao vrata i ušao unutra dok sam ja njihovu zgradu napustio bez susretanja s nekim od ostalih članova. Sjeo sam u automobil te se zaputio prema svojim momcima, uzeo sam telefon te okrenuo Petrov broj.
P: Gdje si ti?
Ljutito mi je odbrusio na šta sam se nasmijao te ga pitao isto što i on mene.
M: Gdje ste vi?
P: Ne zaje*avaj se sa mnom! Reci mi, gdje si?
M: Imam neke informacije.
Nasmijao sam se blago, ali dovoljno da ga zainteresujem te da se počne smireno ponašati.
M: Vraćam se u sklonište.
P: Mi te čekamo.
Odgovorio je i poklopio slušalicu dok sam ja bacio telefon na suvozačevo mjesto te pritisnuo gas i kretao se prema njima. Nakon što sam stigao na odredište i otvorio vrata, zatekao sam ih svu trojicu na mjestima gdje sam ih i ostavio. Dobio sam ne baš tako lijepe poglede od njih, ali sam sjeo na svoje mjesto i ispričao im šta se desilo maloprije.
P: Ne pridržavaš se bratskog dogovora.
Dodao je vidno razočaran Petar koji me više nije ni gledao dok su Andrej i Filip slušali šta im govorim, Petar je frktao ljutito.
A: Mislim da bi mogli sprovesti dosta toga uz pomoć Nenada.
F: Šta ako je to samo patka kako bi se odbranio da ne naje*e od batina kada si došao?
A: Možda i on ima problema s Igorom, taj lik nije normalan nikako.
M: Petre?
Zovnuo sam ga kako bih čuo njegovo mišljenje, ali pogled nije usmijeravao na mene ponovo već je lutao po prostoriji, znao sam da je ljut, ali ovoliko, ne baš.
M: Samo sam želio da provijerim ima li ga tamo.
F: Ja se slažem s Petrom da ne trebaš ići sam.
A: Mogu svašta uraditi, a ti si sam brate.
F: Znamo da si sposoban da uradiš sam sve što poželiš, ali nema potrebe da budeš sam, kada imaš nas.
P: Nek radi šta hoće.
Oglasio se Petar, razočarano govoreći s obzirom da je sjedio do mene,  spustio sam ruku na njegovo rame.
M: Možeš li da se ne ljutiš, a od sada sve radimo u dogovoru?
Podigao je pogled prema meni pa razočarano dodao.
P: Kršiš je*ene dogovore, svi smo svjesni da si glavni, ali i mi smo tu, bar si sa mnom sve u timu radio do sada, mislio sam da..
Nisam mu dozvolio da dovrši rečenicu, prekinuo sam ga govoreći.