~ Izleči mi rane ~
●79.deo●
✻NAREDNOG DANA✻
✦Helena✦
Iako sam ubeđivala mamu da dođu odmah u petak uveče, nije me poslušala. Već su odlučili da će samo jednu noć prespavati u mom stanu pod izgovorom da me ne remete. Međutim, ja sam bila nervozna iz drugog razloga. Mama je već mogla da pretpostavi da se radi o nekome u koga sam se ja zaljubila, ali da li je sama i shvatila ko je Stefan zapravo? Mogla sam i Stefanovu nervozu primetiti.
Pauzu na poslu sam uspela da produžim, pa sam došla nenajavljena u teretanu da iznenadim Stefana. Rešila sam da se vratim redovnom vežbanju iako sam se sada osećala sigurnije od Stefana. Ipak me je ova teretana dovela do njega, mogu barem nastaviti da odrađujem treninge.
Presvukla sam se u svlačionici, a zatim krenula ka sali. Ušunjala sam se tiho prošavši pored prazne recepcije, pa sam kroz staklena vrata videla punu salu ljudi. Stefan je izdaleka pomagao nekim devojkama kako da pravilnije urade vežbe, pa sam se nakašljala da bi me primetio.
Stefan: Hel!
Sa širokim osmehom je dotrčao do mene i iste sekunde se dohvatio mojih usana ljubeći ih.
Helena: Izgleda da sam došla u pravo vreme da sada meni daješ pažnju umesto drugim devojkama...
Našalila sam se, a on se potpuno pogubio. Ni najmanje nisam bila ljubomorna, to je njegov posao ali se on toliko trudio da sve učini savršenim za nas.
Helena: Šalim se, Stefane! Ne shvataj sve toliko ozbiljno, ali i dalje želim malo pažnje tokom mog treninga.
Stefan: Postaješ mali đavo...
Smestio je sitan poljubac na moj vrat, pa me je doveo do njegove zasebne sale za vežbanje. Odmah sam primetila da nedostaje vreća za boks koja je stajala na sred prostorije.
Helena: Šta se dogodilo sa vrećom? Najzad si je pocepao od udaraca?
Stefan: Ne, i dalje je čitava. Samo sam je premestio u moju spavaću sobu.
Nisam ga dalje više ništa zapitkivala, već sam prišla tegovima i uzela one malo laganije. Nije bila toliko velika potreba da ja vežbam, nego sam to sada činila iz zadovoljstva. U ogledalu sam posmatrala kako mi se mišići na rukama zatežu dok je sve to i sam Stefan gledao iza mene.
Stefan: Samo da ja uzmem nešto...
Prošao je pored mene da nisam ni videla šta mu treba od dodira koji je ostavio na meni. Topli dlan je okrznuo po mojoj nadlaktici dok je drugom rukom prešao preko mojih leđa. Cela sam zadrhtala.
Helena: Ne radi to...
Stefan: Šta radim?
U odrazu ogledala sam mogla videti zločest smešak na njegovom licu, pa sam pročistila grlo da se dozovem sebi.
Helena: Znaš ti šta radiš...
Stefan: Ne, ne znam.
Sa tim rečima, približio mi se i svoje lice je smestio kraj moga vrata. Dahom je uspevao da mi pomuti pamet, a na sve to je dodao i njegove dlanove. Nežno je šetao po mojoj koži gledajući me sneno u ogledalu. Odjednom je sklonio pogled i nosem je okrznuo moj vrat. Ispustila sam tegove i okrenula se ka njemu da sam svojim telom bila pripijena uz njegovo.
Helena: Stvarno ne znaš šta radiš, hm..?
Stefan: Znam da nije ništa pogrešno.
Helena: Pravi si vrag.
Zavukla sam prste ispod kragne njegove majice, pa sam noktima klizila po njegovoj koži. Blago se zacrvenela pod tim grebanjem, te sam samo mogla dalje zamišljati šta bi bilo kada bi jače to uradila.
Stefan: Onda nemoj ni ti to da radiš...
Zakikotala sam se iako su moje misli uspele da mi raspale vatru u grudima. Disanje mi se otežalo dok sam stajala tako privijena uz njega. Svaki zategnut mišić na tom telu je uspevao da mi nagne misli ka našem sledećem koraku u vezi.
Helena: Šta ako ne mogu da se obuzdam više..?
Dotakla sam vrhom nosa njegov, te sam mu namerno vrelim dahom okružila lepo lice. Stisak njegovih šaka se osnažio na mom struku.
Stefan: Ne pravi mi pometnju u glavi, Hel...
Helena: Ti si prvi počeo, Stef...
Namerno sam skratila ime praveći mu nadimak sličan mom, pa sam uspela da mu izmamim iskru u očima.
Stefan: Sad se ja neću moći suzdržati...
Zakikotala sam se i najzad se propela na prste da ga poljubim. Tek tada su njegovi poljupci ojačali, zaista sam uspela da ga isprovociram. Ništa mi od toga nije smetalo, naprotiv - samo mi je godilo! Sa mojih usana se spustio na vrat, blago ga grickajući uz maleni smeh. Osećala sam kako mi se telo samo izvija ka njemu, tražeći šta god još ima da mi ponudi.
Koža mi je gorela.
Srce je kucalo brzo.
Dlanovi su mi se znojili.
Usne su mi podrhtavale.
Kada se napokon zadovoljio jednom stranom vrata, prešao je na drugu grickajući je istom silinom. Mogla sam samo da zažmurim i dopustim da mi na koži ostaju tragovi njegovih poljubaca.
![](https://img.wattpad.com/cover/269273650-288-k625879.jpg)
YOU ARE READING
Izleči mi rane 💙💎 [ZAVRŠENA]
RomanceProšlost je izjeda svakim danom sve više. Zakopala ju je duboko u sebe, ali dovoljno je samo da vidi svoj odraz u ogledalu da se svega seti. Svakog pokreta, šuma, bolesnih i prljavih reči i dodira na njenom telu, grohotnog smeha zbog njihove opklade...