~ Izleči mi rane ~
●28.deo●
✦Rea✦
Pobegla je tako lagano i gipko, kao gazela. Ali tu gazelu će uloviti jedan gepard, i to će je udaviti za samo nekoliko sekundi. Ostavila sam Stefana u sali i odmah sam otrčala do Bena. Pevušio je za recepcijskim pultom, ali je skočio odmah sa stolice kad je video kako mu brzo prilazim.
Ben: Gde gori, Rea..?!
Rea: Ne gori, ali goreće ako ne preduzmem nešto.
Ben: Šta to? Stefan opet očijuka sa nekom od članica?
Rea: Ne da očijuka, nego će da je smota i smuva..!
Naglo je podigao pogled ka meni skupljenih usana, pa je u tišini počeo da razmišlja. Ili se pravi da razmišlja, kako ću drugačije protumačiti to što očima šara levo-desno?!
Ben: Kako to? Ko je u pitanju?
Rea: Neka tunjava Helena..! Još nam ona radi na teretani, izgleda da je sebi obezbedila poseban tretman kod njega! A moj Stefan počinje da balavi za njom..!
Besno, ali i razočarano sam lupila šakom o pult, pa sam počela da grickam tek jutros urađeni akrilni nokat. Znala sam još na početku veze da je Stefan takav, da zagleda ostale devojke ali sada kada je naša veza postala duža i ozbiljnija, očekivala sam da će prestati.
Ben: Znaš kako... i ti si njega već druge nedelje veze prevarila. Šta očekuješ?
Prostrelila sam ga pogledom i on se ućutao. Stefan i ja smo rešili taj problem, niko ne treba u to da se meša. Pogrešila sam, pa šta?!
Rea: Je li, ko je ta Helena? Zašto je ovde? Zašto baš ovde trenira?
Ben: Pa ti izgleda ne znaš da smo mi jedina teretana u Dandiju. Pa gde će drugde da ide?!
Ironično je dodao smejući se, dok sam ja kiptela sve više od besa. Moram joj pronaći slabu tačku, samo mi to treba da je slomim u par poteza.
Rea: Ima nečega sigurno... zašto je ovde? Reci mi, ti sigurno znaš.
Ben: Ti imaš Stefana da te zaštiti ako treba, a koga ona ima hm? Postaješ napadna i opsesivna, o'ladi malo Rea!
Iako mi je odbrusio iznervirano, dao mi je najbolju informaciju. To je jedina slaba tačka koja mi treba. Sa pobedničkim smeškom sam napustila recepciju i uputila se ka ženskoj svlačionici. Znam da je i dalje tu, a samo mi nekoliko minuta treba za nju. Provirila sam iza jednog metalnog ormarića i odmerila je za početak. Brinula se dobro o svom izgledu, kosa joj je bila blistavo bronzane boje, a koža vrhunski negovana. Iz sportske garderobe se presvukla u poslovniju - uske pantalone, popeglana košulja i besprekoran sako. Sve joj je stajalo saliveno na telu. Da li sam ja to ljubomorna..? Na ovog termita da budem ljubomorna, svašta!
Rea: Već idete?
Sa lažnim smeškom na licu sam joj lagano prišla nekoliko koraka, te me je ona na sekundu pogledala.
Helena: Da, već sam Vam rekla da je moj trening završen. Želeli ste nešto?
Rea: Ne, ne. Samo se nismo na vreme upoznale, krivo mi je zbog toga. Možda smo mogle da postanemo prijateljice...
Ironično sam dodala znajući da se to ni u ludilu ne bi dogodilo. A pogotovo ne sad kada je bacila oko na mog Stefana!
Helena: Da, prava šteta.. Izvinite, ali sada zaista žurim.
Prebacila je tašnu preko ramena, ali sam joj preprečila put pa sam dobila njen upitni pogled.
Rea: Znaš, mi smo ovde svi povezani. O svemu pričamo, pa tako i o našim članovima. Znamo dosta o njima, pa recimo tako i ja znam nečije slabe tačke. Znam i tvoju, takođe.
Helena: Šta ovo treba da znači?
Kroz hladan ton glasa se primetila i mala doza besa, slama se mala gazelica pred gepardom. Uputila sam joj blagi osmeh pa sam, koračajući ka njoj, uspela da je suzbijem uz ormariće. Bile smo iste visine, ali sam ja imala veću moć.
Rea: Znam da se bojiš svakoga, a glumiš tu da si savršena. Ili si postala toliko paranoična o svojoj sigurnosti, pa si pomoć potražila kod Stefana? Nešto od toga jeste, možda oba. Znaš Helenice, ne uzima se tuđe... to je opasna akcija. Veoma opasna.
Znala sam da su se moje zenice širile i skupljale od različitih naliva besa i osvetoljubivosti. Njihova zelena boja je asocirala na zmiju, a ta zmija gleda svog pacova sekund pre smrti. Umesto nekog drhtanja ili suznih očiju što sam očekivala kod nje, Helena se nasmešila. Čak se i tiho zakikotala..!
Helena: Lepo si to sve pronašla, Rea. I reći ću ti nešto da ti bude lakše - to što si pronašla je istina. Da, plašim se za svoju bezbednost. Ali za jednu stvar nisi u pravu, a to je da se plašim svakoga. Ne Rea, ne plašim se žena. Pogotovo se ne plašim žena poput tebe.
Sa sigurnošću je zakoračila ka meni i dovela nas obe do sredine svlačionice. Iz njenih očiju je sevala samouverenost.
Helena: I ne brini se, ja tuđe ne diram. Ne moraš da se plašiš, Stefana ti neću preoteti. Slobodno se opusti. Vidimo se za par dana u sveže sređenoj teretani!
Razigrano mi je mahnula i kao munja prošla pored mene. Mozak mi je ostao zatečen, da sam morala da se zadržim za drvenu klupicu. Ta podla zmija! Poigrava se sa mnom, obrnula je uloge.
Rea: Nećeš ti uzeti mog Stefana.
![](https://img.wattpad.com/cover/269273650-288-k625879.jpg)
CZYTASZ
Izleči mi rane 💙💎 [ZAVRŠENA]
RomansProšlost je izjeda svakim danom sve više. Zakopala ju je duboko u sebe, ali dovoljno je samo da vidi svoj odraz u ogledalu da se svega seti. Svakog pokreta, šuma, bolesnih i prljavih reči i dodira na njenom telu, grohotnog smeha zbog njihove opklade...